Jedna od stvari kojoj sam se najviše obradovala bila je sva hrana na sjevernom Tajlandu. Kuhinja uravnotežuje začinjene, kisele, gorke i slatke okuse u šarenim jelima s toliko dubine okusa. Ali zato im kava nema nikakav okus.
Vratimo se na hranu – češnjak, đumbir i neke verzije mljevenih čilija mogu se naći u gotovo svakom jelu. Moje najdraže je slučajno jelo po kojem je Chiang Mai najpoznatiji – khao soi, jelo s rezancima s začinjenim korom oraha od kokosovog oraha s tankim kuhanim rezancima s jajima i debljim prženim rezancima od jaja na vrhu. Najčešći protein koji se uz nju posluživao je piletina (gai na tajlandskom); moja preferirana priprema bilo je jelo koje je koristilo cijele pileće noge, pržene u umaku od kokosovog curryja do izrazito meke teksture. Pileće noge kuhale su se dok se meso nije moglo lako izvući s kostiju samo štapićima.
Netko će reći – nisi normalna…najbolje su ti bile pileće nogice. Možda je to neobično – ali vrlo obična stvar je bila što mi je falila mora kava od kuće.
U Chiang Maiu postoji nekoliko različitih noćnih tržnica, od kojih je najpoznatija i najveća nedjeljom navečer u starom gradu Chiang Mai, smještenom pored rijeke. Na štandovima se nalazilo sve, od turističkih sitnica, zanata i odjeće do ukusne hrane. Svakih nekoliko stotina metara tamo su se nalazili štandovi hrane. Bilo je teško ne zaustaviti se na svakom štandu, pogotovo zato što ih je bilo toliko da bi bilo teško pronaći put natrag ako se zagubiš. Probali smo sve, od nježne, hrskave pržene piletine na štapiću i sjeverne tajlandske kobasice do kozice s roštilja. Dok se nismo bavili mračnijim namirnicama koje su se nudile, probali smo kobasicu s jetrom, ali odlučili smo preskočiti juhu od krvi. Za desert smo podijelili mini konzerve sladoleda punjene najmanjim kockicama sladoleda i uživali u vaflima u obliku ribe punjenih čokoladom. Nakon tako divnih obroka samo mi je još kava falila, ali nje nigdje ni za lijek.
Stoga sam odlučila – kava sa mnom u torbu i na putovanja, da slučajno ne nedostaje.